Tara Tonković: Beni i Njuškica

Jednog jutra probudio se iz sna psić Beni i izašao na dvorište gdje je bila mačkica Njuškica. Mačkica Njuškica se prestrašila Benija i počela je glasno vikati. Beni je stalo pred Njuškicu i pitao ju zašto viče. Njuškica mu je rekla kako izgleda jako čupavo i kako ga se uplašila. Predložila mu je da posjeti frizera kako bi ga uljepšao. Beniju se to nije svidjelo jer mu se nije dalo i nije baš držao puno do higijene. Njuškica mu je pokušala objasniti kako joj dolaze prijateljice mačkice iz susjednih dvorišta na kavu i rođendanske kolače, te ne želi da ga takvoga vide i da se i one prestraše kao i ona. Beni se tužno okrenuo, ništa ne pitajući podvijenog repa otišao frizeru. Na putu do frizera, Beni je razmišljao kako ga Njuškica nije pozvala na rođendan i malo ga je to rastužilo. Na putu do kuće, ulovio je miša kao rođendanski poklon Njuškici. Poklonio joj ga je, ali Njuškica nije ništa rekla već ga je uzela i otišla do prijateljica ignorirajući Benija.

Beni je ostao sam stajati, tužan. Spustio je glavu i pokušao shvatiti zašto mu njegova prijateljica ništa nije rekla, nije zahvalila, nije ga pozvala na proslavu. Bio je sam. Tužnim koracima odšetao je do svog krevetića, šćućurio se i žalosno jecao jer se tome nije nadao.

Pouka svima je kako nije lijepo odbaciti svoje prijatelje samo zato što drugačije izgledaju ili se drugačije ponašaju. Svi mi imamo osjećaje i trebali bi dobro promisliti prije nego nekoga povrijedimo.

Tara Tonković, 4.c

OŠ Ivane Brlić- Mažuranić, Ogulin