Marina Boršić: Kiša
Kiši, kiši, kišica, bježi u rupu mišica. Kiši, kiši, kišica, tiho cvrkuće ptičica. Kiši, kiši, kišica…
Read MoreKiši, kiši, kišica, bježi u rupu mišica. Kiši, kiši, kišica, tiho cvrkuće ptičica. Kiši, kiši, kišica…
Read MoreZemlja je kao kap vode, tako mala, a tako važna Zato je i čuvajmo – „kao kap vode na dlanu.“
Read MoreVoda teče niz slap. Lijep je slap, zato jer je pun ljepote i vode, vode koja je čista i bistra.
Read MoreČez oblok gledim vun. Zeleni se bregi kak i vali prostiru. Zagorje to je moje – lepi moj kraj. Zavičaj
Read Morepo istinitom događaju Zvono je zazvonilo i označilo kraj još jednog školskog dana. Moj brat i ja smo, skupa, krenuli
Read MoreJedne zimske noći, gore negdje visoko u bijelom, snježnom oblaku, pahuljica Kristina i njezine sestre: Bijelka, Nana, Tajana, Tihana i
Read MoreSretna sam jako! Napokon je pao snijeg! I samo želim žarko, Još popet´ se na brijeg. Eto! Da vidiš majko
Read MoreSniježi, sniježi, sniježiću … Na tebi snješka pravit ću I prijatelje pozvati ću svoje, Još reći im da ponesu sanjke
Read MoreMoja mama se zove kao i jedan cvijet, a i miriše kao taj cvijet. Njezine oči, smeđe-zelene boje, su kao
Read MoreLJubičice male U proljeće su cvale. Budilo se sve, A i moje srce malo Veselo je zakucalo. Marina Boršić, Završje
Read More