Stefany Vučković: Polako
Majčine suze su navrle, a djetetove oči zasjale Kazaljke se miču, no vrijeme ne promiče Uspomene ostaju, ljudi ne Slomljena
Read MoreMajčine suze su navrle, a djetetove oči zasjale Kazaljke se miču, no vrijeme ne promiče Uspomene ostaju, ljudi ne Slomljena
Read MoreProbudi dan uspavan na lagane skoči noge trkačko srce pripremi za nove izazove Zemljin je krug najavio pulskim se
Read MoreMoja najbolja prijateljica Mia ima petnaest godina i ide u prvi razred Ekonomske srednje škole u Zagrebu. Ima mlađeg brata
Read MoreMala ptica letjela je iznad obale. Koralji su blistali nad suncem. Ribe su plivale s delfinima. Školjke su se veselile
Read MoreJo sem Ana i živim v Puli. E, pa, sigurno se ve pitate, kak ve to ak vam po
Read MoreMuk poneki se šušanj oglasi, kristalni odraz pune mjesečine u blatnjavim močvarama što šute i malim jezerima što snivaju slatki
Read MoreZelena boja, boja je biljaka. Biljke, naši mili prijatelji Bile su na početku i bit će na kraju. One
Read MoreKad bi sva lica maske poskidala dozvolila suncu da miluje bore one koje su se
Read MoreSvanuo je sunčan dan. Vjeverica je uživala u svojoj kući, u duplji stabla grickajući lješnjake. Odjednom je čula snažan prasak
Read MoreNema vjetra da počešlja svojim plesom kosu drveća Nema pjesme da oboji šumske pute u boje proljeća Vjetre
Read More