Top generacija

Andreas Lanča – Programirana praznina

Ne znam više niti koji je dan. Skrivamo se ovdje već ne znam koliko dugo. Po svojoj dugoj i rijetkoj

Um je mjesto čestog žara, gdje barut sa šibicom, ima konačnu reakciju. Nakon procvata, cvijet umire, kao čovjek kada čuje otrovan glas.

Umorna sam, prijatelju moj, Umorna od lutanja. Ceste moje, nekada mirisne i bistre, Sada pune su blata i priviđenja.