Lena Mihalke: Valovi sjećanja
I opet se vraćam nostalgijom nošena, i prepuštam joj se, dopuštam joj da me zagrli i da mi suze slane
Read MoreI opet se vraćam nostalgijom nošena, i prepuštam joj se, dopuštam joj da me zagrli i da mi suze slane
Read MoreU zvjezdanoj noći, kada je lišće šuštalo i kada su oblaci mirno, ali i dalje nekako pakosno plovili nebeskim prostranstvima
Read MoreSjedim na stijenama, a valovi ih mirno glade. Zvuk tišine odzvanja mi glavom, no sustižu ga zvuci prirode. Galebovi prelijeću
Read MorePrašina je neumorno letjela na kasno poslijepodnevnim zrakama Sunca u toj staroj sobi. U sobi u kojoj su drveća ponekad
Read MoreŠeta i snijeg se udubljuje njezinim tihim koracima. Podiže pogled i razmišlja. Zamišlja kakav bi život bio sjediti na
Read More