Ivona Grginčić: Nestvarno čitanje
Pitam se, Kako ljudi mogu biti toliko prazni i bezdušni. Kako mogu pročitati knjigu, A ne razumjeti ništa. Pročitati je,
Read MorePitam se, Kako ljudi mogu biti toliko prazni i bezdušni. Kako mogu pročitati knjigu, A ne razumjeti ništa. Pročitati je,
Read MoreNoćas si opet bio tu… I naše duše, opet se sreću nebeskim visinama, sakupljajuć’ prašinu zvijezda. Vrhovima prstiju, dotaknoh ti
Read MoreAli znaš ti što? Čekat ću te. Čekat ću te i danas… I sutra… I svakog novog jutra… U bijela
Read MoreSjedim, razmišljam. U glavi mi je čitav događaj. Gotov čin. Kako je moglo biti, Kako je ispalo. I zapravo, Nije
Read MoreIsmijavali su me, što imam bujnu maštu. Ismijavali su me, ali ja njih nisam. Ja sam ih žalila, što oni
Read MoreJe li ti se ikad dogodilo U životu, Da pomisliš, Kako imaš sve, Ali ipak nije dovoljno? Da sanjaš, O
Read MoreZapitaj se, zapitaj, tiho i sneno. Stavi prst na čelo i kreni ispočetka. Neka si sam, nek je tišina,
Read MoreZnaš li da boli? Opojne sjenke vuku me u tminu i ja gubim riječi. Gubim glas. Uzdisaj tek, osjeti se.
Read MoreKažu, da su snovi jedna velika iluzija, da se rasprše poput mjehurića svakim svitanjem nova dana. Tražim neku kutiju za
Read MoreZovu me borac, i strahuju od mog pogleda. Kažu da sam jaka i da štošta mogu podnijeti. Moj mjesec, ne
Read More