Top generacija

Krik

Ti sjediš na kauču, moje poderane kože Zrake boli sunca, stalno nam oči bodu Olovni oblaci i mrak u kojem

Sočno meso Topla bezbrižnost Izraz usana Vatra, požar u nijemom polusnu Teška maska, glava na jastuku Prsti blijedih ruku dodiruju

Sjedim i čistim ribu. Kapljice krvi padaju. Ispirem ribu slanim morem. U njega pada vatra sunca. More je bistro. Obrati

Pogledah u lice licemjera, što li okrenutih leđa smjera? Čuo sam da priprema govor svojih propalih karijera. U ogledalu njegovih

Sjedio sam osjećajući hladan zimski vjetar koji grebe moju blijedu i ispucanu kožu i gledao u bistro i zaleđeno plavetnilo