Ivona Grginčić: Remi
Nemam inspiracije. Slova lagano blijede, Gotovo do ne prepoznatljivosti. Pomno sipam mastilo svoje, Ne bih li izbrisala trag Svog postojanja.
Read MoreNemam inspiracije. Slova lagano blijede, Gotovo do ne prepoznatljivosti. Pomno sipam mastilo svoje, Ne bih li izbrisala trag Svog postojanja.
Read MoreStanem Pred ogledalo I ondje ugledam Sve osim sebe. Nečiju, Kosu, Staklene zube, Lažan osmjeh I mramorne ruke. Sve oko
Read MoreI onda ugledah kožu, Svojih krvavih stranica… Nikada nisam ni sanjala Da tuđa se koža može voljeti kao vlastita… Nisam
Read MoreKap po kap. Pleše prozorskim staklom, crta linije neke nepravilne. Duge, kratke, razlomljene, tanke, lupkaju po prozoru, gase sve tišine.
Read MorePonekad kažu mi, Da imam iste hladne ruke poput tebe. Kažu, Da oslikavaš mi se u očima, Isto hodam, Isto
Read MoreLagano tapkam, Mekim tlom. Krećem se dobro Utabanim stazama. Duboka tišina preuzima sve oko mene. Zatim vjetar polako uzburkava proljetnu
Read MoreLice bez izraza. To jedina slika, Koju vidim ispred sebe. Zelene oči, Izgubljene U vlastitoj tišini. Gledam ih, Pogledom ih
Read MoreAko sebe promijenim, Hoću li to biti prava ja? Ako iskesim zube i ako ugrizem, Hoće li me to učiniti
Read MorePopet ću ti se na prste, I bit ću, Viša od neba. Plesat ćemo, Uraganom svemira, Razbuditi strasti, I rasplamsati
Read MoreSklizni mi Između prstiju Kao nevidljivi prah, Onaj čarobni uzdah. Trag si mastila na papiru, Gluho sjećanje, I slijepo radovanje.
Read More