Top generacija

Andreas Lanča – Programirana praznina

Ne znam više niti koji je dan. Skrivamo se ovdje već ne znam koliko dugo. Po svojoj dugoj i rijetkoj

Probudio sam se na novo vedro jutro. Okrenuo sam se i prvi mi je prizor bio mobitel koji je izgledao

Prije mnogo godina u Puli su se ljudi počeli gušiti zbog prljavog zraka boga Zrakoruža. Zrakoruž je zbog nepokoravanja Puljana

„Ljudi su počeli širiti svoje gradove po raznim brežuljcima. Tako šireći svoja naselja i prostor za život ljudi su probudili

Od prvog do osmog prijatelji smo, pomoći si uvijek pokušavamo. Kada nečega nastane zbrka oko, okrenem se i pomogne nam

Ribar je bio on, A slušati dječaka bilo mu je kao slušati meki ton. S njim je o svojoj nesreći

Jednom davno na jednom malom poluotoku u močvarnom gradu živio je najveći mađioničar ovih prostora. Imao je gustu sijedu bradu,

Svoju sam školu na svim sportovima predstavljao, ali i svoje obveze izvrsno obavljao. Na nastavi čista sam petica bio, a

Mi nikad nismo mogli uspjeti. Čovjek. Vila. Drugačija smo mi bića bila. Patnja. Kao da smo ukleti. Razilaženje. Vidimo se

Gospodar mi je stavio povodac. Otvorio je vrata i izašli smo u ubrzani svijet. Volio sam svoju toplu dekicu, ubrzano