Andrea Biletić: Tiha ulica
Sve je tako tiho, mirno, mrtvo, usnulo. Puste mračne ulice, ne mogu rasvijetliti niti one najsvjetlije ulične lampe.
Read MoreSve je tako tiho, mirno, mrtvo, usnulo. Puste mračne ulice, ne mogu rasvijetliti niti one najsvjetlije ulične lampe.
Read MorePrije mnogo godina. U doba kad je još postojala gusarska grupa zvana Gustafi“, hrabra skupina ljudi zlatna srca. Plovili su
Read MoreUspomene moje obilježile su mračne ulice tog mjesta. Staro crkveno zvono i stare kuće. Stari miris cvijeća i toploga kruha.
Read MoreDraga Ana, šaljem ti upute kako da pronađeš mjesto mira, sreće i veselja. Da bi stigla u Bombongrad, morat ćeš
Read MoreNašla sam se u nepoznatom gradu. Sve je puno visokih zgrada, frizerskih salona i trgovina. Približila mi se nepoznata djevojčica
Read MoreZemlja je biserno more, što noćima jutro zove. Zemlja su beskrajna brda, kuda noga tvoja kroči. Zemlja je pogled
Read MoreSve je počelo dalekih godina, putovanjem mojih pra, pra djedova iz daleke zemlje Australije. Putovali su danima, noćima. Morske su
Read MoreDobro djelo je pomoći starici prijeći cestu i pokloniti siromahu vestu, usrećiti nekoga riječju lijepom i pomoći čovjeku slijepom.
Read MoreGledan more stotinama godina. Gledan na more, na Hvar, na Šćedro, na Biokovo. More dojdi meni, donesi’ ga vitar s
Read MoreLjubav se vidi u očima leptira, kada ptica raširi svoja krila. Ljubav zrači u bojama mora, na usnulom suncu
Read More