Top generacija

Andrea Berić: Ana i zla Reksija

Običan, pomalo dosadniji dan u školi. Sat povijesti, ispravljanje ocjena onih koji uvijek čekaju zadnji dan. Marljivi su mogli biti

Snažan pritisak nastanjivao mi se u prsnom košu. Udovi kao da su mi bili oduzeti, tuđi, nepotreban alat o koji

Ne želim biti rob navika Nesvjesno rezati zrak kretnjom Stopirati maštanja najranijih dana Odjenuti monotono odijelo Razum kaže jedno, srce

Bio je Badnjak. Sličan svim prethodnim, a tako upečatljiv i drugačiji. Dan kada su svi posebno veseli, užurbani, velika većina

Ne prođe ni jedan dan Da te se ne sjetim Poželim da si mi opet blizu Pričamo u tišini i

Stigla je jesen u grad i u moju dušu. Ne mogu sakriti svoju oduševljenost ovim godišnjim dobom. Tako je prekrasna,

Vrijeme prolazi i odnosi Prilike, snove skupljene poput zrnaca pijeska U pješčanom satu zarobljene Vrišteći da ih se pusti natrag

Čovjek ne umre kada mu prestane kucati srce, kada prestane disati i zauvijek sklopi oči. Umre kada izgubi ljubav svojih

Tek kada nešto izgubiš, shvatiš što si imao. Da barem ne mora biti tako. Da sam ju barem znao cijeniti