Stvarno u Veneciji

Jednu subotu u kasnu jesen, mama, tata i ja autom smo krenuli u Veneciju. Prvo smo išli u malo mjesto Marcon blizu Venecije, gdje sam ja imala natjecanje u umjetničkom koturaljkanju. Moram se pohvaliti da sam osvojila drugo mjesto! Nakon proglašenja odmah smo otišli u hotel jer je bilo već kasno iako ja nisam mogla dočekati da vidim Veneciju.

Sljedeći dan krenuli smo autom do željezničke postaje u mjestu Mestre. Kupili smo karte za vlak te zakasnili na prvi pa smo išli na sljedeći. Vlakom smo prešli preko dugačkog mosta kako bismo došli do centra Venecije. Paralelno s vlakom, koji je vozio deset minuta do centra, vidjeli smo puno malih brodića koji također prevoze putnike u centar grada. Iako sam bila u vlaku, osjećala sam se kao da sam u brodu. Oko mosta bilo je samo more koje je ondje imalo neku posebnu boju, mutnu svijetlo zelenu. Sunce ga je obasjavalo i to svjetlo mi je upadalo u oči pa nisam baš mogla dobro vidjeti prizor. Bila sam jako uzbuđena i nisam mogla vjerovati da sam stvarno u Veneciji.

U gradu su bile jako velike gužve pa smo se zato odlučili provlačiti kroz uske uličice. U svakoj je bio barem jedan kanal i mali most za prijelaz na drugu stranu. Uglavnom su mostovi bili u obliku polukruga, bijele ili smeđe-crvene boje. Ispred kuća ili stanova na vodi plutala je barkica. To je jedini način da se izađe iz nekih kuća.

Ušli smo u jednu usku ulicu kroz koju je mogao proći samo relativno mršav čovjek. Na kraju te ulice bilo je more pa smo se morali vratiti. Skrenuli smo zatim u ulicu gdje je bilo više ljudi i dućana, baš kao i u Puli, samo što u Veneciji toliko ljudi, da izgleda kao da je svaki dan karneval. Većinom su ti ljudi bili turisti. Ušli smo u jedan dućan u kojem je bilo svega i svačega, od hrane za kućne ljubimce do stvari za školu i kuhinjskog pribora.

Nakon dugog hodanja, došli smo do glavnog i najvećeg trga u Veneciji, Trga San Marco. Tri četvrtine trga zauzimala je ogromna palača s puno stupova, pod imenom Duždeva palača. Imala je jako puno prozora, lukova i raznih neobičnih oblika iznad stupova. Jedan dio je bio svjetlo crvene boje s ocrtanim kvadratićima. Mene je ta palača njenom veličinom i stupovima podsjećala na Bijelu kuću. Prostor oko stupova palače idealno je mjesto za skrivanje maškara. U Veneciji se maškare skriju u neku ulicu ili iza nekog stupa pa plaše ljude. Četvrtu četvrtinu trga zauzimala je ogromna crkva koja me podsjetila na dvorce iz crtića. Imala je dvije kupole, a zvonik joj je bi visok barem trideset metara. Čula sam za jednu zanimljivu priču vezanu za to mjesto. U toj priči radi se o zvoniku koji se urušio, ali nitko nije stradao jer su galebovi u trenutku pada počeli letjeti i od straha počeli obavljati veliku nuždu po ljudima na trgu pa su oni morali pogledati gore. Tako su ih galebovi spasili. Htjeli smo ući i pogledati tu crkvu iznutra, ali je bio ogroman red za ulaz pa smo odustali.

Malo dalje od glavnog trga nalazilo se more. Tu je bilo posvuda puno galebova i brodova. Kada smo prolazili mostom, vidjeli smo ljude kako se voze gondolom. Gondole su bile crne boje, jako dugačke i ukrašene raznim zlatnim oblicima. Stolice u njima bile su crvene boje, u nekim gondolama i od prave kože. Podsjećaju me na kraljevske stolice. Njome upravlja čovjek kojeg zvan gondolijer, a njegov posao je da vesla i pjeva ljudima koje prevozi. Ponekad im i priča o gradu i povijesti. Legenda o gondoli govori da se zaljubljeni par mora poljubiti ispod svakog mosta da bi zauvijek ostali zajedno. Legenda mi se jako sviđa i zato sam je dobro upamtila.

Nakon razgledavanja trga, hodali smo prema najvećem mostu u gradu, zove se Rialto i proteže se po Kanalu Grande. Po tom kanalu vozilo se jako puno brodova, kao da stalno nekamo žure. Na samom mostu bilo je mnoštvo ljudi, a svi su slikali predivan pogled na Veneciju. S obje strane kanala nalazile su se kuće u raznim bojama. Pošto kanal nije ravan, pogled malo skreće u desno i to čini pogled još ljepšim i zanimljivijim. Taj prizor obično bude u novinama ili knjigama i zato on predstavlja Veneciju.

To je bio jedan od najljepših gradova u kojem sam ikad bila. Najviše mi se svidjelo to što Venecija ima veliki broj kanala. Željela bih je opet posjetiti jer mi je dirnula srce.

Korina Matković

OŠ Šijana, Pula