Stefany Vučković: Neću izreći

Njegove biserne plave oči
kad su srele moje u školskom hodniku…
našle su svoju drugu izgubljenu polovicu.
No čim su nam se pogledi
razveli, on je nastavio naprijed
kao da se ništa nije dogodilo.
Je li i on to osjetio?

Tu povezanost, sreću, radoznalost?
Je li čuo kako mi srce
iz grudi želi iskočiti
kada ga vidim?

Željela bih da vidi
kako ga gledam.
Pisma koja mu pišem.
Riječi koje mu nikad
neću izreći.

Mrzim to što me ne primjećuje.
On je meni svjetlo svega,
a ja sam njemu samo tamna sjena.
Pogled iza zida, srce čeka.

Stefany Vučković, Pula