Sanja Rotim: Cvjetnjak tulipana
Vrt gospođe Ivane je bio vrlo lijep i sa mnogo cvijeća. Ona nije baš imala dosta slobodnog vremena ali čim bi se uspjela osloboditi drugih obveza posvetila bi se svom vrtu. Među raznoraznim cvijećem najljepši je bio cvjetnjak žutih, crvenih i narančastih tulipana koji se protezao duž cijele ograde koja je dijelila vrt od ulice.
Jednog proljetnog dana djeca su se igrala na toj ulici, čula se njihova graja nadaleko. Slučajno im je lopta pala u vrt gospođe Ivane i pogodila jedan žuti tulipan koji je nakon udarca ostao sav kriv i sa laticama okrenutim prema dolje. Vidjelo se izdaleka da je sada bio drugačiji od drugih tulipana koji su imali perfektan cvijet u obliku pehara sa uspravnim laticama.
“Oprostite, gospođo, možemo li dobiti našu loptu, pala je u vaš vrt?” upitali su zbunjeni dječaci gospođu Ivanu.
“Idući put trebate biti pažljiviji. A ulica nije za igranje, djeco, za to postoje igrališta”, opomenula ih je gospođa Ivana.
“Ooo, moj tulipan, pogodili ste ga loptom!”, uzviknula je tužno kada je primijetila žuti tulipan.
“Kako je postao ružan. Morat ću ga odrezati, ali sada nemam za to vremena. Uradit ću to u subotu kada budem kući cijeli dan”, rekla je to više sama sebi nego djeci i vratila im loptu.
Tulipani su čuli to što je gospođa Ivana rekla i žuti tulipan je počeo drhtati.
“Odrezat će me, odrezat će me”, skoro je plakao.
“Ne boj se, pokušat ćemo ti popraviti izgled”, pokušali su da ga utješe ostali tulipani koji su uvijek bili privrženi jedan drugom.
Tako su pokušali da usprave njegove latice ali je bilo bezuspješno.
“Nećete uspjeti da mi pomognete”, plakao je žuti tulipan.
“Smiri se, izmislit ćemo nešto”, govorili su mu ali je bilo očito da su i oni bili zabrinuti.
Zatražili su pomoć ptica koje su im donijele smolu sa drveća. Pokušavali su zalijepiti i uspraviti njegove latice. Na prvi trenutak se činilo da je ovaj eksperiment imao uspješan ishod ali latice su se opet raširile i okrenule prema dolje.
Žuti tulipan se tresao od straha. Približavala se subota. Više je izgubio svaku nadu.
“Hvala vam prijatelji. Sutra me više neće biti sa vama. Bilo je lijepo biti sastavni dio ovog cvjetnjaka”, rekao im je promuklim glasom.
Ostali tulipani su ga tužno slušali. Nisu više imali ideja na koji način bi mu mogli pomoći. Ali u petak večer jedan tulipan je šapnuo nešto tulipanu koji je stajao pored njega, a taj svom susjedu i tako redom cijeli cvjetnjak je dijelio tu tajnu.
Došla je subota. Gospođa Ivana je izišla u vrt sa škarama u ruci.
“Joooj, što se desilo sa mojim cvjetnjakom tulipana? Kao da ih je sve pogodila lopta, pa nije to moguće. Svi su uništeni, nije ostao niti jedan prav”, rekla je suprugu iznenađena.
Tijekom noći, tulipani su se dogovorili da potežu jedan drugom latice. Tako su svi izgledali isto kao i žuti tulipan koji je bio pogođen loptom.
“Ne ostaje mi ništa drugo nego ih ostaviti ovakvi kakvi su, pa ne mogu ukloniti cijeli cvjetnjak. Možda će opet doći sebi”, mislila je tužno gospođa Ivana.
Tako se žuti tulipan spasio i bio neizmjerno zahvalan ostalim tulipanima koji su mu pomogli u nevolji. To se zove prijateljstvo.
Sanja Rotim
