Priče Zmajčeka Pozojčeka: Zmaj – zaštitnik drveća

Zmajček Pozojček obožava drveće. Obožava svaki grm, svako drvo, svaki šumarak, svaku šumu, sve drveće. Jer da nema drveća ne bi bilo ni života. Park oko Starog grada oduvijek mu je bio posebno drag, pa to je njegov rodni kraj, a tuneli ispod Starog grada i parka njegova kuća. Od prvog koraka, od prvog kašljucanja i riganja vatre volio je tu zelenu oazu. Zato je, kad je pokazivao kako riga plamen, to radio vrlo oprezno da ne bi zapalio koje drvo, a time automatski i cijeli park. Prva stvar koju je naučio o drveću je da proizvodi kisik, a svi znamo da nam kisik treba za život. Dakle, da nema drveća, ne bi bilo kisika. Zatim, na drveću raste hrana, bilo za ljude, bilo za životinje, bilo za zmajeve: lišće, plodovi, cvijeće, nektar…sve ima svoju važnu ulogu u životu mnogih živih bića. Drveće je i dom mnogim životinjama, njegovim prijateljima. Ima i drveća čiji listovi,kore, plodovi, sokovi su ljekoviti.

Drveće daje i hlad koji nas štiti kod prejakog sunca i snižava visoke temperature, ono pruža zaklon. Štiti i zemlju od erozije jer korijenje drveća povezuje zemlju i voda je kod jakih kiša ne može tako lako odnijeti. Drveće djeluje umirujuće.

Zbog toga je prije puno, puno godina Zmajček Pozojček posadio drvo koje je i danas simbol grada Čakovca, njegovog grada. To drvo zovu bagremom i agacijom i akacijom, on ga od milja zove gacija. Uz njega to drvo najstariji je stanovnik parka kod Starog grada,  a postoji još dan danas jer ga štiti i hrani Pozojčekova ljubav, zalijevaju Pozojčekove suze.

Djeca se vole igrati oko te gacije, odrasli je vole jer su i oni odrasli uz nju, mnogi se slikaju uz gaciju, a ako pažljivije pogledate fotografiju, vidjet ćete u sjeni oko Zmajčeka Pozojčeka koji budno prati da netko ne našteti njegovoj gaciji.