Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Petar Kladnički: Leteći ručnik

Jednog dana šetao sam parkom i vidio ručnik kako plače u grmlju. Pitao sam ga što mu se dogodilo. Rekao je da je odletio dok se sušio na žici i da je u grmlju tri dana. Odlučio sam ga uzeti doma. Kada smo došli doma, bio je jako gladan pa sam mu dao jesti i piti. Kada sam ga oprao od blata, vidio sam da je ručnik bijele boje s prekrasnim šarama. Tako smo se ručnik i ja družili par dana.

Pitao sam ga koji mu je životni san. Odgovorio mi je da mu je životni san letjeti po svijetu sa svojim vlasnikom. Sljedeći dan odlučio sam ručniku napraviti krila. Krila sam radio nekoliko dana. Kada sam ih napravio, odnio sam ih do ručnika koji se odmarao na krevetu. Bio mi je veoma zahvalan te je rekao da ćemo letjeti preko Francuske, Španjolske, ma preko cijelog svijeta. Odmah je shvatio kako se krila koriste te je rekao da krećemo.  Uzeo sam osnovne stvari, sjeo na ručnik i poletjeli smo prema Njemačkoj. Tamo smo vidjeli Brandenburška vrata, katedralu u Kölnu i dvorac Neuschwanstein. Zatim smo otišli u Španjolsku tamo smo preletjeli nogometni stadion Santiago Bernabeu gdje se igrala nogometna utakmica i to španjolski rival Real Madrid protiv Barcelone. Krenuli smo u Francusku. Skoro smo udarili u Eiffelov toranj, ali ručnik se kao ptica grabežljivica u zadnji čas strmoglavio. Sletjeli smo na pekaru pa smo kupili jedno francusko pecivo – croasan. Siti i sretni što nismo udarili u Eiffelov toranj, krenuli smo prema Italiji. Preletjeli smo planinu Mont Blanc. Otišli do Verone i vidjeli njihovu čuvenu Juliju. Nesretna ljubav nas je odvela do najbolje pizzerije da Vincenzo. Ako ste u blizini, stvarno morate probati njihovu pizzu, topila nam se ustima. Polako smo krenuli dalje prema Engleskoj. Njihov Big Ben je stvarno poseban. Sjeli smo na vrh Tower Bridgea i promatrali London. Oduševljeni Londonom, krenuli smo opet prema zapadu. Odlučili smo otići i u Portugal. Došli smo kada je već pala noć, a umorni od putovanja noć smo prespavali na plaži. Kada je svanulo jutro, odmah smo krenuli u istraživanje Portugala. Vidjeli smo nacionalnu palaču Pena i toranj Belém. Odlučili smo preletjeti Tihi ocean pa smo u Ameriku stigli u cik zore. Tamo smo vidjeli Kip slobode i most Brooklyn. Hamburgeri i krumpirići su na svakom dijelu Amerike, stvarno su izvrsni, ali željeli smo posjetiti i Južnu Ameriku. Prvo smo posjetili Brazil. Nećete mi vjerovati, ali odmah smo se izgubili u prašumi Amazoni. Kada smo konačno izašli van, skoro su nas pirane pojele, dospjeli smo i u pustinju Sertao. Južna Amerika nas je prestrašila pa smo brže bolje otišli do Indije gdje smo vidjeli dvorac Taj Mahal i utvrdu Amer. Uputili smo se u Egipat gdje smo vidjeli hram Karrak i dolinu kraljeva. Zbog mnogih turskih serija, poželio sam posjetiti i Tursku tamo smo vidjeli palaču Dolmabahçe i dvije džamije Aja Sofija i Ahmedija. Pojeli smo fini kebab i japrak te smo se uputili u Grčku. Njihovi bogovi su stvarno uživali, ostali smo bez riječi kada smo prošetali amfiteatrom Odeon of Herodes Atticus. Još smo vidjeli samostan Meteora, morate ga posjetiti. Iz Grčke smo odletjeli u Rusiju. Malo nas je bilo strah pa smo samo vidjeli planinski vrh Elbrus, brzo preletjeli iznad katedrale sv. Vaslija. Ušli smo i u muzej umjetnosti Ermitaž. Kada smo se uputili u Poljsku, ručnik mi je rekao da je to zadnja država u koju ćemo ići zato što mu krila polako popuštaju. Poljska je prekrasna država, ali tamo smo vidjeli samo dvorac Ksiaz.

Na povratku u Hrvatsku, ručnik sam odveo na sladoled u blizini parka u kojem smo se ja i ručnik prvi put sreli. Ručnik je stao i gledao u jednog čovjeka. Pitao sam ga koji je to čovjek te mi je odgovorio je to njegov vlasnik. Kada smo se vratili kući, pitao sam ga želi li se vratiti svojem vlasniku. Ručnik nije bio siguran. Sljedećeg dana sam ga pitao gdje živi njegov vlasnik, ali  nije znao. Ako smo ga odlučili potražiti. Našli smo ga, pitao sam ga je li to njegov ručnik. Iako je bio njegov, rekao mi je da vidi da se lijepo zabavljamo te da ga mogu zadržati. Tako smo se ručnik i ja družili i dalje.

Hej, Petre! – čuo sam mamu. Probudio sam se i rekla da moram ići u školu. Primijetio sam nešto čudno, vidio sam da mama briše kosu s bijelim ručnikom koji ima šare kao i moj. Ispod kreveta našao sam neka stara krila. Je li bio san?!?

 

Petar Kladnički, 4. razred

OŠ Josipa Broza Kumrovec

Učiteljica: Marina Sušec

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori