Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Pavlina Grgurević: Svoju svrhu prihvatiti

Žuta poput sunca, u ružičnjaku punom crvenih ruža,

ruža Sunčica osjećala se poput neuglednog puža.

Nije bila kadra prepoznati da i na njoj ljepota blista,

izjedala ju je zavist zbog onoga što nema i što nije kao ostale ista.

 

 

Premda su ju sve ruže jednakom smatrale,

njezine neispunjene želje samo su gorčinu jačale.

Htijući biti ono što nije, izgubila je svoju bit.

Bez svoje svrhe, ranjiva, sagradila je od oholosti štit.

 

 

Bilo joj je olakšavajuće kad se iznad svih uzdigla

i sebe je uvjerila da od samog sunca ljepše sja.

U oholosti zaslijepljena samo je sebe vidjela,

samotno u svom izmišljenom svijetu živjela.

 

 

Trudeći se biti ono što nije, sjaj i miris je izgubila.

Latica nekoć žutih poput žarkog sunca, lagano je venula.

Sunčice, prelijepa ružo, koja nisi znala sretna biti,

toliko divnog u tebi je bilo, trebala si samo svoju svrhu prihvatiti.

Pavlina Grgurević

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori