Osvrti iz OŠ Šijana: Dnevnik Anne Frank

Radnja započinje u nedjelju, 14. lipnja 1942.godine u Nizozemskoj. Djevojka po imenu Anne Frank proslavila je svoj trinaesti rođendan. Među poklonima dobila je dnevnik kojeg je nazvala Kitty, te će kasnije u njemu pisati o svojim nastojanjima da preživi.
Ona zapisuje sljedeće: 13. srpnja 1942. u skrovište se doselila obitelj Van Daan. U nastavku su Nijemci počeli s vršenjem pretresa kuće i pronalaženjem Židova. Nakon dva mjeseca, vlasnik zgrade u kojoj su se sakrivali odlučio ju je prodati. Po dolasku novog vlasnika, Anne i njezina obitelj, imali su sreće da je gospodin Koophuis prilikom pokazivanja zgrade, izostavio pokazati tajni prostor gdje su se sakrivali. U petak, 16. srpnja 1943. netko je opet provalio u skrovište, ukrali su dvije kutije za novac s četrdeset guldena, čekovne knjižice i što je najgore sve kupone za ukupno sto pedeset kilograma šećera.
Anne u nastavku zapisuje da njezina sestra Margot počinje biti ljubomorna na nju jer se počela zbližavati s Peterom te da su policajci bili u zgradi i došli su do tajnog ormara gdje su se oni sakrivali, ali na svu sreću nisu opazili ništa. U utorak, 6. lipnja 1944. Englezi na radiju govore ” This is D – day ” i ” This is the day “, počela je diverzija. Anne u utorak, 1. kolovoza 1944. završava svoj dnevnik. U tim zadnjim stranicama nam govori kako nitko nije upoznao njezinu bolju i ljepšu polovicu.
Kraj Anninog dnevnika

OSVRT

U prvom dijelu knjige saznajemo da se Anne sa svojom obitelji morala skrivati zbog svojeg židovskoga podrijetla, kako ih Nijemci ne bi pronašli i odveli u logore. Mogu samo zamisliti kako je Anni bilo teško napustiti svoj dom i prijatelje. Već na samom početku pokazala je koliko je hrabra i zrela za svoje godine. Na njezinom mjestu ne bih uspjela dugo izdržati jer živimo u svijetu u kojem su ljudi ovisni o tehnologiji, ali se ne radi samo o tome. Moram priznati da ne bih imala snage i hrabrosti napustiti svoj dom, prijatelje i ostalo što mi je važno u životu. Pored toga, djeca danas prevrću očima kada im netko spomene učenje ili čitanje. Ne mogu se zamisliti u njezinoj poziciji. Teško bih nešto mogla naučiti bez profesora.
Pročitavši nastavak knjige, nametnulo mi se pitanje o vrijednosti ljudskog života. Nikako mi se nije svidjelo što su neki Nijemci prihvaćali novac od Židova kako ih ne bi poslali u logore. Nijemci bi sve napravili samo da dobiju novac pa čak i išli kontra svoje ideologije što ih čini izuzetno licemjernim.
Svidjelo mi se što su stanari skrovišta tijekom rata donosili zajedničke odluke poput one da se kod njih preseli zubar Dussel. Što bi bilo da su se svi naživcirali i posvađali jer ih je smrt gledala u oči? Mislim da se u ovakvim teškim trenucima ljudi zbližavaju i ujedinjuju. Drago mi je da postoje dobri ljudi koji su spremni pomoći bez obzira na okolnosti.
Tijekom čitanja dojmila me se Anina zrelost i razumnost. Mislim da je ratno stanje na nju djelovalo pozitivno. Nažalost, morala je ranije sazreti zbog situacije u kojoj se nalazila, ali to je nije spriječilo da se zaljubi u Petera i nastavi živjeti normalno u nenormalnom stanju. Drago mi je što su se Peter i Anne zbližili, ali mi je istovremeno žao Margot jer je ostala sama i nije se imala s kime družiti.
Svidjelo mi se što se počela zanimati za obiteljska stabla jer ima nekakvu zanimaciju u vrijeme dugog boravka u skrovištu. Ona je živjela već duže vrijeme u zatvorenom prostoru bez mogućnosti izlaska vani i druženja s prijateljima, ali je mogla barem sanjariti da postoji i drugačiji način života. Onakav kakav su imale kraljevske obitelji koje su živjele u izobilju kao u bajci.
Kako se knjiga približavala kraju, bila sam jako sretna što rat završava jer napokon svi ljudi mogu nastaviti živjeti svoj život. U miru i bez straha.
Tijekom čitanja ove knjige, zamijetila sam da je Nijemce samo zanimalo gdje se nalaze Židovi, bez da su razmislili tko su uopće ti ljudi koje progone. Da su upoznali Annu, kakva je ona zapravo topla i draga osoba bila. Da su znali kako ona voli novinarstvo i kako voli čitati, možda je onda ne bi tako žurili poslati u logor.
Po mojem mišljenju, nikada se ne bi trebali voditi ratovi, ali o tome ne odlučujem ja, nego oni koji, lažući neinformirane ljude, dođu na vlast i započnu kaos i razaranja. Ovu lektiru važno je čitati i ne bi je trebalo ukloniti s popisa lektire jer nas uči da puno ljudi iz neznanja i nepromišljenosti čini nepojmljive stvari. Umjesto borbe za teritorij i novac, trebalo bi se boriti za kvalitetno obrazovanje za sve. To bi trebao biti naš cilj!

Lorenza Leona Ušić, 8. r

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić