Nikolina Vrzić: Tuga

Kad riječi prenagle,

suza s obraza padne.

Tad pista misli krene,

tad suza suzu stigne.

Jezik je ukočen,

jer osobe se glas vine.

Kao da luk i strijela u srce pogode.

Tad tugu progutaj,

zagrizi zubom,

budi jak!

Ništa nije suza vrijedno.

Nikolina Vrzić, Pula