Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Nikolina Vrzić: Anne i Jonathan

Mjesecima dok su se Anne i njezina obitelj skrivali od opće opasnosti, čekala je neki znak da će sve proći dobro i da će ona i njezina obitelj dočekati taj dan kada će napokon biti slobodna i mirno šetati ulicama grada.

Gledala je tako danima kroz prozor i slušajući zvukove pucnjave kroz ventilacijski otvor. Pisala je u svoj dnevnik Kitty slušajući teror koji se događao vani. Čula je neobičan zvuk iz ventilacije koji je sve više i više dopirao do nje. Odjednom je iz ventilacije u kuću uletio galeb s jednim slomljenim krilom.

Anne se uspaničila jer je zvuk galeba u ventilaciji prouzrokovao veliki buku koju su mogli čuti nacistički vojnici. Anne je počela vikati na galeba. Galeb se predstavio kao Jonathan i zamolio je da mu pomogne zaliječiti krilo te da će joj pomoći oko nekog problema za uzvrat.

Dok je Anne Jonathanu motala krilo svojom vrpcom za kosu, buka vani postajala je sve glasnija. Polegnula je Jonathana na divan dok ga krilo ne prestane boljeti. Čula je glasno koračanje prema podrumu u kojem se nalazila. Bili su to vojnici. Odveli su je u logor.

Jonathan je pokušavao cijelo vrijeme letjeti za automobilom u kojem se Anne nalazila. Osjećao se loše i krivo što joj nije pomogao pa je odlučio da će pokušati po svaku cijenu. Anne je bila u logoru nekoliko dana i za tih nekoliko dana se drastično promijenila. Ošišali su joj kosu i izgubila je približno dvadeset kilograma. Jonathan je nakon nekoliko tjedana potrage uspio pronaći logor u kojem se Anne nalazila. Kljunom je uspio probiti ogradu iza koje se nalazila. Skočila je na njegova krila i odletjeli su iz logora. Vinuli su se visoko u nebo i došli u neku lijepšu dimenziju. Tamo gdje nije bilo rata niti nepravde.

Nikolina Vrzić

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori