Nikolina Antić: LUTALICA

Zagrebi noktima po površini

Ružičastim lakom što ti ga je kupio

Usudiš li se dodirnuti jer

Možda sam već sijedi starac

A ti ona ista djevojčica

Što više ne luta po tratinama u

Potrazi za Njim

Vjerojatno si mi skinula osmijeh s lica

Da na sebi nemam boja

A na plećima nosim hladne ulice:

Zaspao bih

Sat na zidu već ti je otkucao

Ali nije još vrijeme da idem

Jer svjetla u sobi ti još gore

A knjiga je odavno sklopljena

I nije vrijeme da skidam cipele

Prerano je da legnem ti pod prozore

Slušam otkucaje novog sutra

I čekam da zagrebeš po površini

Dublje

Ali ja sam ionako povjetarac.

Nikolina Antić, Zagreb