NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO
Budi se Zrinski. Vrlo zle volje. Opsada je trajala već neko vrijeme, a zidovi grada pucaju pod turskim topovima. Ustaje iz kreveta i vidi u daljini turske vojnike koji samo čekaju da napadnu grad. I iako je imao lavlje srce, nije bio glup. Znao je da su naumili osvojiti Beč i da će mu ponuditi puno samo da se povuče, no on je dao svoju riječ da će obraniti grad ili poginuti.
Da, već je i par puta razmišljao o predaji ali ne zbog sebe! Umro bi on i deset puta da može zaustaviti turska osvajanja, ali mu je bilo žao ljudi koji su svakodnevno ginuli. S druge strane znao je što će se dogoditi mještanima ako zidovi popuste, bit će pogubljeni ili zarobljeni i sluge…samo sluge Turcima!
Drugog rješenja nije bilo nego pokušati spasiti stanovnike. Naredio je straži neka ljudi uzmu sa sobom do čega im je stalo i odu u citadelu. Kada su se svi smjestili Zrinski je odlučio zapaliti zidine. Smeli su Turke, ali još nisu bili zaustavljeni. Par dana nakon toga zidovi utvrde se ruše, a Zrinski zna što slijedi. Svojim vojnicima upućuje pogled. Svoj zadnji pogled, pogled pun poštovanja i zahvalnosti. Okićen svojom snagom, hrabrošću, ponosnom, praćen svojim hrabrim vitezovima kreće u juriš…svoj posljednji juriš! Uspio je ubiti mnoge turske ratnike, samog cara i s lavljim srcem i posljednjom rečenicom na svojim usnama: „NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO“, zauvijek zatvara svoje ponosne oči i umire.
I dan danas, Zrinski je pravi primjer plemenitosti, hrabrosti i predanosti. Pravi heroji nikada ne umiru. On žive, žive u našim srcima i mislima. A moje srce je u Međimurju. Tom prekrasnom Međimurju u kojem su Zrinski vladali i po kome se moj kraj najviše ističe. Čakovec – grad Zrinskih! Svi Međimurci osjećaju veliki ponos što su na tlu najvećeg heroja između Mure i Drave, legendarnog Zrinskog!
Vito Jambrošić, 1. razred
Prirodoslovno-matematička gimnazija, Čakovec
