Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!

Mirna Rajlić: Ubojstvo u malom gradu

Watson i ja odlučili smo ići na putovanje, mali odmor od rješavanja ubojstva. Odlučili smo posjetiti Amfiteatar Arenu, ići na sunčanje. Malo smo bijeli od londonske kiše. Plan je bio razgledati i razmišljati, ali opet sam naišao na ubojstvo. Malo žurim. Idem ispočetka.
Watson je upravo prekinuo s curom i moja majka je umrla. Nisam više mogao biti u tom okruženju. Tako da smo sjeli na avion i krenuli za Pulu. Noćili smo malom hotelu blizu nekadašnjeg Uljanika. Ja ne znam hrvatski, ali oni imaju jako puno turista i svi vrlo dobro znaju engleski tako da nismo imali problema. Šetali smo rivom i plivali u moru. Pokušao sam nešto posuditi iz knjižnice za čitanje, ali sve je bilo na hrvatskom.
Išli smo u trgovinu Dimeglio, kupili talijansku salamu, zapravo mortadelu. Prolazili smo pokraj neke žute škole. Mislim da su je zvali Osnovna škola Šijana, Kakvo ime! Bilo je oko tri popodne, zato sam se jako začudio kad sam čuo vrisak.
Otišli smo unutra i vidjeli curu. Smeđa kosa i oči, visoka i mršava. Metak joj je prosvirao lubanju. Bio je to profesionalno odrađen posao. Netko je htio poslati poruku. Vjerojatno njezinim roditeljima. Policija je došla. Rekao sam im što sam našao. Sve kamere su bile isključene. Policija je dopustila da pomognemo. Watson nije bio sretan, ali mu je bilo tako dosadno na godišnjem odmoru da je jedva je čekao nešto ovako. Otišli smo u posjet njezinim roditeljima. Nisu imali puno toga za reći. Nisu imali neprijatelje i vjerovali su da nije ni ona. Nisam im povjerovao pa smo ih odlučili pratiti.
Ja sam pratio gospodina, a Watson gospođu Rebić. Nismo saznali ništa novo. Odlučili smo pregledati njihove telefonske pozive i bankovne račune. Uspio sam pronaći kako ulažu velike svote novca u umjetnine. Watson i ja shvatili smo kako oni prevoze drogu u keramičkim posudama i tako ih izvoze po cijeloj Europi. U takvom poslu lako se stječu neprijatelji. Kad smo sljedeći dan pratili gospodina i gospođu Rebić, ulovili smo ih kako, kod Pulske tvornice stakla, predaju torbu nekom sumnjivom tipu. Kroz dalekozor sam vidio da je puna novca. S Rebićevih usana sam pročitao da je pohvalio sumnjivog tipa za dobro odrađeni posao.
U tom trenutku, sve mi se posložilo u glavi. Nisam više mogao izdržati i počeo sam ih loviti. Watson je potrčao za ubojicom. Bježali su i pucali na mene. Sustigao sam Rebića i nokautirao ga. Gospođa Rebić spotaknula se i pala. Oboje su završili na podu. Policija ih je uhitila. Watson je uspio sustići ubojicu. Objasnio sam policiji da ih je kćer otkrila i htjela ići na policiju pa su je odlučili ubiti.

Mirna Rajlić, Pula

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori