Mia Širola: Amfiteatar
Ovo je bio grad zmajeva. Bilo ih je svih vrsta. Malih, velikih, i svih boja. Pored grada zmajeva, živjeli su ljudi i vilenjaci. Zmajevi ih nisu voljeli jer su se vilenjaci ponašali kao da su bolji od svih jer su surađivali s prirodom. Ljudi su zbog toga bili ljubomorni tako da su se osvrnuli na druge stvari kao što su lov i izgradnja. Zato su počeli pripitomljavati zmajeve da budu moćniji od vilenjaka.
Jako dugo je trajalo dok su ih pripitomili, jer pripitomljavanje bilo koje životinje nikad nije lako. Bilo je jako komplicirano. Prvo su trebali ići u lov po posebnu ribu koja postoji samo u jednom jezeru da ih namame. Poslije toga, trebali su ih hraniti iz ruku da se zmajevi naviknu na miris budućih vlasnika. Kad su se zmajevi barem malo navikli, imali su puno treninga letenja.
Za dvije godine, cijeli narod ljudi imao je zmajeve pa su letjeli preko grada vilenjaka da vide što se kod njih događa. Ljudi su vidjeli kako su vilenjaci napredni pa su počeli graditi sletalište za zmajeve, veliku kamenu arenu. Problem je bio u tome što su izgradili sletalište na teritoriju vilenjaka. Zato su se vilenjaci jako naljutili. Međutim ljudi se sada nisu bojali vilenjaka jer su imali zmajeve, pa su ovi trebali nešto smisliti.
Danima su gradili katapult i njime su gađali arenu za spuštanje zmajeva da ju ljudi maknu s teritorija Vilenjaka. Oni nisu imali spravu da samo maknu građevinu pa su potpisali ugovor da će dio arene udijeliti vilenjacima kako bi je prestali gađati. Ideja im je uspjela! Vilenjaci i ljudi su se složili da će oba naroda dijeliti arenu.
Mia Širola
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić
