Mevludin Nesimi: Gusari

Dječaci na gusarskom brodu,

danas kreću i slijeću na vodu.

Oduvijek viču: „Ahoj,

morski pas je u vodi toj!“

 

Odmah su krenuli dalje.

Ispod vode, nalazi se jedno stvorenje,

što se na palubu penje.

 

To stvorenje zove se morska zmija.

Sunce vani iza broda prelijepo sija.

Dječak vikne: „Joj, u vodu je upao šešir moj!“

Kapetan kaže: „Nema veze, ionako ti je bio bez veze.“

 

I putovali su tako,

na kopno su stigli lako.

Dječak vikne: „Hej, bako!

Nedostajala si mi jako.“

 

Dovikne dječak: „Uh, ni jednu ribu ulovili nismo, pa zar ti nije stiglo pismo?!“

Baka reče: „Ah, nije, ali čula sam od tvoje mame za neke zmije.“

 

Kapetan se nasmije te kaže da to nisu zmije, nego morske zmije.

I zabrinuti kapetan se dosjeti: „Pa društvo, moram ići,

kod mame na ručak moram stići.

Nikad na ručak zakasnio nisam.“

 

Pored dječaka i bake proleti ptica,

ružna lica.

Ptica glasno kaže: „Probudi se sine!“

Probudi se dječak i iz nekog razloga zine.

 

Tužno i ljutito vikne: „Ne, ovo je bio san!“

Mama odgovori: „U školu moraš ovaj dan.“

„Mama zezaš li me?“

„Da, sine, pojele su te morske psine

pa sada haluciniraš zbog njihove

želučane kiseline.“

Mama šaljivo kaže: „Samo se zezam za one psine,

nisi pojeden niti ne moraš

u školu. Vikend je sine!“

 

Mevludin Nesimi, Pula