Martin Pliško: Princ

U malom selu, čije ime niti ne znam izgovoriti, iza velike guste šume, skoro pa pri vrhu visoke hladne planine živio je dječak.

Maleni dječak u velikoj obitelji ali u malenoj, trošnoj kućici. Bio je najmlađe dijete šumara, od njih sedmero. Više gladan nego sit, više promrzao nego ugrijan. Majčine tople ruke i zagrljaja nema već godinama, ali se još sjeća njezine pjesme. Ostala sjećanja blijede i polako nestaju, ostaje samo praznina. Otac je jak, puno radi, mora prehraniti svu tu dječicu. Ne zna biti blag ili možda ne može. Možda su mu se hladni planinski zrak i ledeni metal sjekire polako uvukli u srce pa se i ono zaledilo. Ili se morao zalediti da bi preživio bol i hladnoću?

Dječaku su jedina utjeha bile zvijezde, divne svjetlucave stvarčice na tamnom nebu. Krenuo ih je brojati, odlučio ih je sve izbrojati. Godine su prolazile , dok je on je danju sjekao drva , a noću brojao zvijezde. Sve će ih popisati i sve će biti njegove. Možda će to biti sasvim dovoljno da bude sretan, da ode na drugi planet. Tako je i bilo, sam na svom planetu , brojanje zapisivanje posjedovanje? Bit će bogat, sve će zvijezde jednoga dana pripadati samo njemu.

(Inspirirano djelom Mali Princ)

Martin Pliško

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić