Marli Majdandžić: Krstarenje

Ležim na ledenjaku, krvarim i smrzavam se. Ne znam kako se to dogodilo ni kako sam tu stigla. Oko mene tuljani su se kupali, a Eskimi su pripremali vatru za večeru.

Sve se to dogodilo kada sam krenula sama na krstarenje na Antarktik. Rano ujutro krenuli smo brodom, sve je bilo super, svi su uživali, pjevali i pili koktele. Putovanje je trajalo dugo pa smo čak i prespavali dvije noći, gledali zalaske i izlaske sunca. Bio je to drugi dan i do Antarktike trebalo je još šest sati vožnje, svima je bilo dosadno pa smo odlučili napraviti zabavu i napiti se. Napili smo se do te mjere da su se neki čak i okupali, bili smo blizu Antarktike pa smo svi trebali otići u svoje sobe zbog vlastite sigurnosti i niskih temperatura.

Kako smo se približavali ledenjacima, neki od nas shvatili su da nešto nije u redu s brodom ili kapetanom, ali smo bili pod prevelikim dojmom pa smo to zanemarili. Bila je to mračna noć obasjana zvijezdama, kroz teleskop gledali smo zvijezde i pripremali se za izlazak s broda u novo izgrađeni ledenjački hotel. Našem veselju nije bilo kraja, sve dok brod nije udario u ogroman ledenjak, svi smo s broda pali u more i spasili se. Barem smo tako mislili sve dok polarni medvjedi nisu krenuli na nas.

Svi smo bili pijani od zabave pa smo sve shvatili kao šalu, čak i kada su medvjedi potrčali za nama. Htjela sam medvjedu odvratiti pozornost pa sam zazviždala da krene na mene, a naravno prijatelji mi nisu htjeli pomoći jer su mislili samo na sebe. Tako sam trčala i trčala, a prijatelji su mi se samo smijali. Poskliznula sam se i oderala kožu na koljenu. Legla sam na pod i prokrvarila, a prijatelji su stajali sa strane i smijali se. Imala sam osjećaj da  ležim cijelu noć i smrzavam se. Dolazim svijesti pa se budim. Vidim tuljane i Eskime.

U gradu Baza nade dobili su dojavu da se na jednom od ledenjaka nalazi žena s teškim ozeblinama. Doktorica je stigla i odmah počela pomagati. Pomogla je koliko je mogla, pa je pozvala brod za Južnu Ameriku da mi pomognu. Završila sam na hitnom prijemu, tamo su me utoplili i stavili na infuziju, odmaranje.

Kad sam malo došla sebi, shvatila sam da me medvjedi nisu ni lovili. Tko zna što mi se sve još pričinilo.

Marli Majdandžić

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić