Marijana Đukić: Treća zbirka

Što li se to bojiš izreći,

Razumu uma mog?

Deluzije su opet bile jake,

A rekao sam joj da se ne osvrće.

Jutros sam gledao kamen.

Opet.

Da li je slomljena volja njenih nervi?

Voli me ili odi,

Grijesi su ispisali stranice mog negodovanja.

Voli me ili odi,

pomislio sam gledajući u kamen na kojem je izgradila temelje svoje.

Voli me ili odi, zaplakao sam.

Otišla je.

Prašnjavi vjetar pomeće sjene njenih koraka,

Kiše ih ispiru,

Otišla je.

Skrila se među niti zaborava,

Koji čest gost je moje tišine.

Voli me ili odi, rekao sam.

Otišla je u zaborav.