Marija Sajter: Dosadno učenje
Postojao je jedan zmaj po imenu Zmajček Pozajček. On je živio u dvorcu lave s mamom Larom. Zmajček Pozajček nije volio učiti ni lavamatiku ni lavirodu. Kad mu mama kaže da uči lavirodu, on joj skreće pozornost postavljajući pitanja.
- Mama, kada ćemo ići vidjeti duha Vodenih vrata u Osijeku?
- Ali mama, kada ću se moći igrati sa zvjezdicama tamo gore?
- Zašto učim o dosadnim lavaplanetima, ne znam im ni redoslijed?
Ali mama ima asa u rukavu. Odlučila mu je pomoći. Tražila je da za njom ponavlja rečenicu: „Svakom učenju dodaj notu svoje mašte.“ Zmajček je bio ljut i nije mu bilo jasno u kakvoj su vezi mašta i učenje. Ne može maštati na silu.
Mama ga je pozvala u Zemlju mašte, ali prije toga mora zaspati u svome krevetu. Zaspao je i u snu su mu se otvorila Vrata mašte. Dočekala ga je ptičica koja mu je rekla da bi lakše učio, treba otići do Vodenih vrata u Tvrđi, ali se treba u svoj krevet vratiti do ponoći. Zmajček je letio iznad zelenih ravnica, modrih rijeka i stigao do Vodenih vrata. Bio je presretan. Naučio je da je postojao jedan general Beckers. On je volio Tvrđu i ni nakon smrti nije ju htio napustiti. Njegovo tijelo su prema legendi zakopali negdje u zidine Tvrđe. Kažu da se i noću može čuti kako njegov duh šeće Tvrđom. Saznao je da svakog petka u 11 sati zazvone sve osječke crkve. Pitao se zašto? Saznao je da je u petak, točno u 11 sati iz Osijeka pobjegao zadnji turski vojnik, trčeći u smjeru Vukovara i tada su zazvonila sva crkvena zvona i slavila oslobođenje. Zmajček Pozajček imao je još pitanja, ali bližila se ponoć i morao se vratiti. Sanjao je da pada u jednu veliku crnu rupu. Uplašio se, ali je bio sretan kad je vidio da je u svome krevetu.
Mama je bila u pravu. Svaki kraj ima neku zanimljivost i uz pomoć legende i mašte sve se lakše nauči. Treba se samo truditi i htjeti. Treba voljeti svoj zavičaj i svoju domovinu.
Marija Sajter
OŠ Frana Krste Frankopana, Osijek
mentorica: Ana Mrđanović
