Marija Ban: O dvosjeklim riječima

• Sapun.

• Unutrašnjost.

• Stepenice.

Već je otvorila usta i jezik prislonila k zubima namjeravajući izreći riječ „cement“ i završiti igru, no učini joj se blesavim, gotovo trivijalnim, i to na mnogo načina, vraćati se sad na staro i opet zabilježiti rezultat od 3:0 na zamišljenom semaforu igre kalodonta. Tri bi značio trijumf, tri je nepisano pravilo kojeg se drže već godinama.

Iskusni igrači kakvi su bili, znali su da riječ koja završava s „ka“ ne označava kraj, već samo gubitak. Riječ koja završava s „ka“ bila je samo trenutak nepažnje, trenutak pažnje koju bi usmjerili nečem bitnijem od igre, a malošto bilo je bitnije od nje. U konačnici, sve se svodilo na ono umijeće ostavljanja suigrača bez daljnjeg rješenja, na ono krajnje „nt“ u „kalodont“.

Pogled je sad usmjerila šalici kave i kutiji šećera koja se nalazila na rubu šanka, naposljetku kratko izgovorivši „cesta“ i prekasno shvativši da mu tako ostavlja priliku da pobijedi. Možda bi i povjerovala da hoće, da će kratko iscijediti riječ „talent“ niz svoje usne i ukrasti joj mogućnost daljnje borbe, da nije bio tako predvidljiv u ovoj igri. Mogla je staviti ruku u vatru da će odgovoriti „taksi“ i ostaviti joj prazno mjesto za „simulant“ i pobjedu.

A bila je i uvjerena da on to radi namjerno. Pruža još jednu priliku riječima da poprave ono što on ne može. Možda zato ovo i igraju baš sad kad više ništa drugo nije ostalo za reći, a iskreno govoreći, nju to nije smetalo. Svjesna je da kad završe treću, ostat će im samo tišina. Šutnja. A šutjeli su i puno prije no što su sjeli da razgovaraju o tome. To nije bilo novo. „Kriza srednjih godina“, govorio je. Evolucijski imperativ kad napuniš pedesetu.

Konačno kaže: „Taksi.“

• Sila.

(Labirint.)

• Lako.

(Koeficijent.)

• Koordinator.

Ovoga puta svjesno, znala je da on zna za „ornament“ i da je vrijeme da okončaju ovu igru.

• Ormar – izrekao je riječ od tek par slogova, a šećer ostavljen na šanka stola prosuo mu se po dlanu i duboko urezao u crte života. Radničke škrape.

Promatrala ga je odbijajući nastaviti igru. Promatrala je pažljivo onu vremensku liniju na njegovu dlanu u kojoj je nekoć vidjela sebe.

„Arka“, izgovorila je potiho zaklopivši oči.

„Nt“ bio je kraj, Noina arka bila je izbavljenje. Igra svjetla i sjene.

2 : 1

Marija Ban, Bedekovčina