Lukas Buršić: Duh

Vlak će stati, izaći ću na peron. Okrenut ću se oko sebe i nikoga neću poznavati. Bit će puno ljudi i svi će nekud žuriti, htjet ću pitati gdje se nalazim ali nitko me neće primijetiti. Krenut ću prema šalteru i vidjeti veliki pano na kojem će pisati „Dobro došli u Pulu“. Zapitat ću se gdje sam to ja. Priči ću čovjeku u plavom odjelu i upitati ga kako da dođem do centra. Ljubazno će me uputiti i počet će moja avantura.
Doći ću u centar grada i početi istraživati. Željet ću sresti neko poznato lice. To će se i dogoditi. Srest ću Matiju, dječaka iz Pule.
– Kako si došao ovamo?- upitat će me.
Neću se sjećati. Sjećat ću se samo da je vlak stao i da sam se ovdje našao. Kad sam već tu, odlučit ću pojesti hamburger.
Hoćeš li i ti jedan? – upitat ću ga.
Naravno da hoće.
Malo po malo ću kroz priču početi otkrivati tko sam. Matija će me podsjetiti na moju obitelj. Htjet ću sve znati, ali i upoznati grad. Ispred nas ću ugledati predivnu Arenu. A onda će sve nestati…
Matije neće biti, ljudi će otići i ponovo ću biti sam. Vratit ću se odakle sam i došao. Ipak je močvara moj kraj.

Lukas Buršić, Pula