Lički medvjed

Ako nikada niste čuli za jedno prelijepo ličko mjesto Donji  Lapac, ja ću vas sada upoznati s njim, s njegovim stanovnicima, prirodnim ljepotama i s njegovim simbolom ličkim medvjedom.

Moj zavičaj, moj Donji Lapac, predivan je jer nema tvornica i elektrana. Nema visokih zgrada s mnogo katova, nema vlaka, tramvaja, srednje škole, bolnice, nema vrtića, nema radnih mjesta, ali ima ono što nemaju veliki gradovi i na tome nam zavide.

Imamo visoke planine, guste šume, brda i doline, livade, čist zrak, duge, široke ulice po kojima djeca bezbrižno trče, voze bicikl, romobil, druže se sa zečevima, srnama… Uživaju u letu i cvrkutu ptica, mirisu poljskoga cvijeća, blejanju ovaca i janjaca, kukurikanju pijetlova i kokodakanju kokoši.

Stanovnici će rado ugostiti slučajnog ili namjernog prolaznika, ali i međusobno jedni drugima pomoći u branju šljiva, pečenju rakije, pripremanju džema i pekmeza, piljenju drva, organiziranju svadbe, pričesti, krizme i pogreba.

Djeco iz grada, jeste li ikada vidjeli ličkog medvjeda, susreli se s njim na cesti? Znate li da je on simbol moga zavičaja? Nema djeteta u Donjem Lapcu da ga bar jednom nije vidio u svome dvorištu, na cesti ili šumi. Lički medvjed živi u našim šumama. Može se vidjeti u proljeće kako izvodi mlade i uči ih loviti i preživljavati. Tada je najopasniji jer štiti svoje mlade, ne dopušta da im se itko približi. U tim trenutcima gledamo ga s velike udaljenosti i divimo mu se.

Volim svoj zavičaj, svoj Donji Lapac i sve što moje oči vide u njemu i uši čuju. Pozivam vas da dođete i uvjerite se kako se može lijepo živjeti u jednom malom mjestu i biti sretna i zadovoljna osoba.

Nika Dejanović, 6. r.

OŠ Donji Lapac

Učiteljica Štefica Barišić