Lea Zelić: Zora

Pred očima sve mi je mutno,

u duši je osjećaj ludi,

mislima haraš grubo,

srce samo što ne iskoči iz grudi.

Osjećam toplinu naše vatre

zbog koje sam se opekla bezbroj puta,

a lijek za sve opekotine,

uvijek je bio tvoj šapat iznutra.

Čemu se nadati,

čemu lažne snove sanjati,

kad jedinu istinu donosi

zora koja nam prkosi.

Lea Zelić, Zagreb