Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!

Lara Erceg: Kako bi trebalo biti

Moja najbolja prijateljica Mia ima petnaest godina i ide u prvi razred Ekonomske srednje škole u Zagrebu. Ima mlađeg brata Josipa koji ima deset godina i ide u četvrti razred osnovne škole Jordanovac. Njihov otac preminuo je u prometnoj nesreći prije nekoliko godina. Od tada njihova mama odana je alkoholu. Upali su u velike probleme i dugove. Sami su morali zarađivati novac za hranu, piće i sve što im je bilo potrebno. Mama ih je tukla i stalno vikala na njih.
Jedne večeri, Mia i Josip došli su doma u kasne sate. Mama im je ležala na kauču okružena bocama piva i ostalog alkohola. Nakon što se probudila, počela je vikati na njih i tako su započeli svađu. Susjeda ih je čula i istoga trena nazvala socijalnu službu. Ujutro su otišli u školu.
Kada su se vratili, ispred njihove kuće stajala je socijalna radnica. Vidjela je u kakvim uvjetima žive i oni su joj rekli kako se njihova mama ponaša prema njima. Rekla im je da će sutra doći po njih u školu i odvesti ih u dom.
Mia me nazvala odmah nakon što je socijalna radnica otišla. Ispričala mi je sve što se dogodilo i rekla da ne želi ići u dom. Pokušala sam nagovoriti mamu da ostanu kod nas. Nakon nekog vremena, pristala je. Istog trena, sva sam uzbuđena, nazvala Miju. Spremili su sve stvari dok je moja mama zvala socijalnu radnicu da joj kaže da će ostati kod nas. Njihovoj mami je u početku bilo svejedno jesu li kod nje ili nekog drugog. Ipak, nakon nekoliko dana, zbog toga se počela još više odavati alkoholu.
Miji i Josipu je bilo puno bolje. Socijalna radnica svaki mjesec je dolazila u posjete kod nas i njihove mame. Njihova mama iz dana u dan bila je sve gore i gore. Jedan dan je pijana došla ispred naše kuće i vikala da joj vratimo njenu djecu. Moja mama je nazvala socijalnu radnicu Ona ju je odvela kući. Tamo je sve bilo razbacano. Boce su bile posvuda. Počela je sve više i više piti.
Nakon nekoliko tjedna, došla je socijalna radnica u posjet, a s njom i doktorica. Kod Mije i Josipa sve je bilo kako treba, no kod njihove mame nije bilo tako bajno. Jetra su joj počela otkazivati. Nju, kao i inače, opet nije bilo briga, sve dok jednog dana nije pala u nesvijest. Susjeda je čula da je nešto palo pa je otišla provjeriti što se dogodilo. Kada je došla, ugledala ju je na podu i istog trena pozvala hitnu pomoć.
Mia i Josip dobili su obavijest da je njihova mama u bolnici i da je u kritičnom stanju. Moja mama nas je odmah odvela u bolnicu. Njihova mama bila je u operacijskoj sali. Čekali su dugo dok doktor nije izašao. Pitali smo ga kako je. Rekao je da je jako loše i da su velike šanse da neće preživjeti.
Sljedeći dan svi skupa smo otišli u školu. Miji nije bilo dobro. Budući da smo skupa u razredu, uspjela sam je nagovoriti da ide popričati s pedagoginjom. Ispričala sam joj sve što se dogodilo jer je Miju bilo strah. Pomogla joj je i rekla da svaki dan dođe kod nje na razgovor i da može otići sa sata ako bude bilo potrebno.
Na satu matematike, zazvonio mi je mobitel. Bila je to moja mama. Rekla je da su zvali iz bolnice da hitno dođemo. Došla je po mene i Miju i onda smo otišli po Josipa. Kad smo došli, doktor nas je čekao ispred. Rekao je da joj je srce na tren zastalo, ali da joj je sada bolje i da će kroz nekoliko dana biti puštena nazad kući. Mia i Josip su bili presretni. Doktor ih je pustio da odu u sobu. Zagrlili su mamu i počeli plakati. Rekla im je da joj je žao za sve što je napravila, da će krenuti na odvikavanje i da će biti bolja mama.
Tako je i bilo. Mia i Josip su ostali kod nas dok je njihova mama bila na odvikavanju. Opet je došao dan posjeta. Socijalna radnica prvo je otišla kod nje da nam može priopćiti mogu li se vratiti. Došao je red na nas. Svi smo bili znatiželjni. Rekla je da se mogu vratiti svojoj kući. Plakali su od sreće. Moja mama nas je odvezla do njihove kuće. Bili smo u šoku. Nismo mogli vjerovati da je tako čisto. Nisi mogao naći nijednu bocu alkohola. Krenuli su s novim poglavljem života. Danas njihova mama radi kao volonterka. Pomaže drugima da se odviknu od različitih ovisnosti i priča svoju priču bez srama. Platili su sve dugove. Sve je kako bi trebalo biti.

Lara Erceg, Pula

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori