Jesi li razmišljao?
Bio je lijep i sunčan dan dok su Filip i Picek šetali slavonskom šumom. Odjednom su čuli glasno lajanje i vikanje s kraja slavonske šume: „Upomoć, upomoć!“. Potrčali su do kraja šume gdje se nalazio vodopad – Vodopad sreće u kojemu se Benđi volio osvježiti i izvoditi predivne dupinske skokove i salta. Na vrhu vodopada stajala su dva psa. Lajali su i zavijali, ali Filipu nije bilo jasno zašto. Kad su malo bolje pogledali, vidjeli su da vodopada nema, odnosno ne curi voda iz njega. Benđi je bio razočaran i nesretan jer vode nije bilo. Picek je preletio do vrha vodopada te podnio izvješće Filipu o tome što se gore događa. Rekao je da se gore začepila rupa kroz koju prolazi voda. Filip je uzeo uže na čijem je kraju bila privezana kuka. Zabacio je uže koje se zabolo u zemlju. Penjao se polako, ali sigurno. Kada je stigao gore, imao je što vidjeti. Jednom psu je zapela noga u poluzi. Filip je pažljivo izvukao pseću nogu. Na ogrlici je pisalo ime Roki, a kod drugog Zuma. No, nije sad vrijeme za ćaskanje. Vodopad još uvijek ne radi. Filip je promatrao i promatrao, a nakon nekog vremena se sjetio kako će popraviti sistem vodopada. Uz pomoć Piceka i novih prijatelja, Filip je popravio poluge i vodopad je mogao nastaviti dijeliti svoju sreću. Mlazove vode spremno je dočekivao Benđi koji je pokazivao svoje sposobnosti. Filip i Picek su se pozdravili s malenim psima i krenuli kući. Kad su došli u vrt, sjeli su ispred vrtnog patuljka Vančeka i prepričavali mu pustolovinu na vodopadu. Vanček je pažljivo slušao, a na kraju je upitao Filipa: „Filipe, jesi li razmišljao da Zuma i Roki budu novi članovi vitezova Proljetne livade?“. Filip je bio iznenađen tom idejom. Vratio se do vodopada po psiće, ali ih tamo nije bilo. Šetao je šumom tražeći Zumu i Rokija, ali ih nije mogao pronaći. Kada je tužno krenuo kući nakon neuspješne potrage, za oko mu je zapala špilja koja se nalazila ispod vodopada. Zavirio je tamo, a unutra su bili psići. Sve troje su se sretno vratili kući, a vitezovi Proljetne livade su dobili nove članove. I tako su vitezovi Proljetne livade nastavili spašavati i čuvati prirodu hrabro do kraja života.
Iva Martinović, 6.a i Mia Martinović, 2.a (ilustrirala)
OŠ Josipa Lovretića, Otok
Mentorice: Martina Baković, Antonela Jelić i Irena Jurić
