Grigor Pettener: Vojnik

Pojavio sam se u parku među zgradama. Vidio sam neke strojeve koji su se kretali, a ljudi su u njima sjedili i držali neki okrugli predmet. Vidio sam zapis na zidu na kojem je pisalo “Stoja”. Iz zgrade broj petnaest izašao je neki dječak. Imao je loptu.
Prišao mi je i upitao jesam li se izgubio. Nisam znao što da mu kažem. Rekao mi je da sam mu poznat. Dječak se zvao Grigor, a grad u kojem se nalazim Pula. Objasnio mi je da su ti strojevi automobili i da lopta koju ima u ruci služi za igrati košarku pa sam išao s njim vidjeti kakva je to igra. Jako sam mu bio poznat pa me odveo u neku trgovinu s „CD – ima“, kako su to oni zvali. Kupio je jedan CD i krenuli smo prema njegovom stanu.
Putem mi je objašnjavao iz koje sam godine došao. Nisam to baš razumio. Kad smo došli u njegov stan, roditelji su mu se iznenadili. Na moju sreću ili nesreću i njima sam bio poznat. Otišli smo u sobu i stavili CD u računalo. Nažalost, računalo se moralo “resetirati”, a to traje cijeli dan. Navečer smo otišli na brod, gdje smo prespavali.
Ujutro smo se okupali i otišli kući vidjeti je li sve u redu s računalom. Dok je Grigor vadio CD, u sobu je uletjela osa i ubola ga u ruku. CD mu je ispao mu je i slomio se. Nakon toliko truda još uvijek nisam znao tko sam. Grigor je otišao po bicikl i odjurio u trgovinu u centru grada. Nakon četiri sata se vratio natrag s natučenom rukom i nogom te probušenom gumom na biciklu. Nije želio pričati o tome.
Sjeo je na kauč i počeo vrtjeti programe na televizoru. Odjednom je na jednom programu ugledao mene. Nisam znao što radim tamo. Objasnio mi je da sam ja iz tog filma i da ćemo ga pogledati da mi se vrati pamćenje.
Sjeli smo na kauč i počeli gledati film. Vidio sam američkoga vojnika, odnosno mene kako pomažem japanskoj vojsci protiv samuraja. Odjednom mi se u glavi pojavio prikaz borbe. Iznenada, ruka mi je nestala, bio sam zbunjen. Gledao sam dalje. Vidio sam kako su me zarobili, kako sam se prilagodio njima i naučio njihov jezik te naučio biti pravi samuraji. Sjetio sam se većinu toga, ali nikako se nisam mogao vratiti u svoj svijet. Kad sam vidio zadnju borbu, pamćenje mi se u potpunosti vratilo. Vrijeme je stalo, a ja sam se neočekivano pojavio pored svog konja na nepreglednim ravnicama i bregovima Japana. Gledajući u daljinu, sjetio sam se dječaka koji mi je pomogao vratiti se u moj pravi svijet.

Grigor Pettener, Pula