Gabriela Štimac: Soba s pogledom na nebo

Gledaš zvijezde.

Iz kreveta. Kroz prozor sobe s pogledom na nebo.

I ležiš tako u sigurnosti svoje sobe

I gledaš u nebo

I maštaš.

Čak ni ne sanjaš,

Maštaš.

O tome kako bi bilo dotaknuti zvijezdu

Zagrliti plavetnilo neba

Poljubiti  Mjesec.

Maštaš.

U sobi s pogledom na nebo to plavetnilo

Postaje crnilo u tvojim očima.

Zato što ne možeš sanjati iz topline

Svoje sobe.

Tek kad se usudiš izaći van,

Na hladnoću zimske noći

I uočiš bijele oblake na tamnoplavom nebu,

Možeš ponosno reći da sanjaš.

Prebrojavajući sjajne zvijezde,

ne vidjevši oblake iza kojih se skrivaju

Ti samo maštaš.

Gabriela Štimac, Perušić