Franco Nemo: Ruža

Ružo moja, opet cvateš crvenim cvatom. Pred tobom ostali gube sjaj. Vladari neba spuste svoja krila i pognute glave, kao postiđeno, slete pod tvoje noge. Došli su, pokloniti se tebi, kraljice moja.
Raskoš tvoga bića neka ti bude uvijek suncem obasjana. Zanesen gledam tvoju ljepotu i zaboravljam na ovaj svijet koji nas ne primjećuje. Nebo se plavi i kapljice rose klize dok milujem tvoje nježne latice. Puni se srećom moja duša. Znam, često trgaju tvoje cvjetove bez suza, bez znanja. Nanose ti bol i patnju. Cvateš baš u inat, uvijek novim cvjetovima crvene boje. Predivna si nado moja.
U noćima bez sna, miris tvojih latica me opija. To je naša tajna koja diše. Neka s neba pada kiša milosti na tvoje latice. I neka vojska Pravednika pobjedi s mirisom ruža.

Franco Nemo, Zagreb