Erik Humkić: Neobična želja

Ja sam jedan običan dječak sa sela. Moja obitelj i ja imamo stado svinja i koza. Svaki put kad pogledam u nebo prepuno zvijezda, zaželim da u ovom selu postoji škola na kojoj se njišu zastave. Na svakoj zastavi bila bi po jedna zvijezda. U školi bi bilo puno učionica i učenika. Pored škole bilo bi veliko igralište, a s tribina bi bio pogled na šarene zastave. Svi bi pričali o mojoj savršenoj školi.

Moja obitelj je jako vrijedna i marljiva. Tata svako jutro nahrani svinje, kokoši i koze. O svinjama i kozama se također brine i moja mama. Svinja jako voli blato, a koza zelenilo. Mojoj najdražoj svinji Rudolfu i kozi Berti sam nosim hranu. Svake večeri im pričam o zastavama i zvijezdama i kako ću jednoga dana sagraditi svoju školu. Pogledao sam prema najvećoj zvijezdi i zaželio da mi se želja ostvari. Zatvorio sam oči i zaspao pored omiljene zastave sa zvijezdama.

Erik Humkić, Pula