Dora Kovačević: (Ne)sretna ljubav

U praskozorje ljetnog jutra

Njihala se grana breze.

Probudio se dječak jedan

Samo tako, skroz bez veze.

Lagan vjetrić, kao lahor

Kroz vrata je prošao.

Na vrata njegova stana

Već poštar je došao.

Taj je dječak postao

Pravi veseljak.

Poštar donio pismo;

Piše: slijedi ovaj puteljak!

Djevojka mu njegova pisala.

Eh, što mi nije suze brisala

Dok sam plakao za njom.

U svijetu ovom nepravednom, nepoštenom.

Htio bacit sam se s litice,

A sad: Ozareno je moje lice!

Tad je krenuo na put

I vidio, onako, usput,

Jednog pauna šarenog.

Kažu, sreća to je,

Danas mu je život krenuo na bolje.

kako se kaže: Tko rano rani, dvije sreće grabi.

Eh, probudi se i ti u praskozorje, pa ih ugrabi!

Dora Kovačević, Bošnjaci