Domenika Potnik: Zov izgubljenog pjesnika

Čuj moj zov što iz dubine vapi

čuj moj glas što utišan je dovijeka

jer nijedna moja riječ više se neće ćuti

izreci stranče što ja nisam stigao

te posljednje riječi što na usnama mi zamru

izreci ih ti koji vapaj moj slušaš

da duša mi napokon mirno počine

jer pjesnik sam jadni čija posljednja riječ

u peru osta zarobljena

ispiši je stranče što slušaš

jer za pjesnika nema veće boli

nego kada mu djelo osta nedovršeno

uzmi moje pero i nasljednik moji ćeš postati

neka ne leži bez tinte suho jer još mnoge priče u sebi krije

pokreni ga stranče i ravan ćeš mi biti

sve priče što ih nisam stigao osloboditi u tebe će prijeći

udahni život u likove koji u tišini čekaju

čuj moj zov iz dubine

moj glas što za nasljednikom vapi

podigni moje pero i izgubljene riječi iz ponora vrati

Domenika Potnik, Zagreb