Danijela Perković: Crtica

Bilo je to prije 11 godina. Ostala sam kući sama s tatom. Bojala sam ga se jer je uvijek bio ljut kada bi me vidio. Nije me htio, uvijek je želio imati sina, ali sam se pojavila ja. Dobio je priliku dok nije bilo mame. Istjerao me van iz kuće. Njegovo vikanje čulo se do kraja ulice, ali i plakanje. Ipak sam tada bila samo curica. Njegove riječi me dan danas bole kada ih se sjetim “Idi iz ove kuće, nisi dobrodošla, nikada nećeš biti moja kćer!”
Sjela sam na kamen blizu kuće i pričekala mamu. No, ona se nije pojavila.

Danijela Perković, Pula