Radovi mladih pera

Dani OŠ Šijana: Sve je moguće

Jednog dana, teta iz dječjeg doma u Karlovcu upitala me: “Želiš li ići u posvojiteljsku obitelj?” Počela sam trčati po domu od sreće, ali sam se onda prepala da me neće prihvatiti.
Ipak, moj odgovor je bio da i tog dana sam upoznala svoje sadašnje roditelje. Bila sam jako uplašena jer sam mislila da nisam dovoljno dobra za njih. U početku smo se družili i igrali lovice, skrivača, a čak su me i vodili u neki jako zabavni park. Zbog njih sam upoznala i mnoge druge prijatelje koji nisu bili iz doma. Svakog puta kada bi me došli vidjeti, uljepšali bi mi dan. Meni su bili jako potrebni roditelji jer sam bila sva izgubljena i uvijek kad bi oni došli ja bi ih zagrlila od radosti. Nisam se nadala da ću ikad više imati obitelj koja će se brinuti za mene, ali oni su mi otvorili oči i uvjerili me da je sve moguće. S njima sam se osjećala kao da nikad i nisam izgubila roditelje.
Kada bih putovala s domom u Pulu na ljetovanje, oni bi isto došli jer je tamo živjela moja baka. Bila sam jako sretna i uzbuđena kad sam upoznala nju, djeda i ostatak svoje nove obitelji. U početku, u njihovoj blizini bila sam jako sramežljiva i bilo me je jako strah da ću ih izgubiti. Vremenom sam ih jako sam ih zavoljela, a oni su me prihvatili. Stric se stalno igrao sa mnom. S njim bih se najviše zabavila. Svi bi mi jako nedostajali kada bi otišla iz Pule.
Nakon nekoliko godina života u Zagrebu, preselili smo se u Pulu. Tamo mi život i nije bio toliko zanimljiv, a prijatelji mi, više manje, nisu ni bili prijatelji. Cijelo vrijeme su pričali laži o meni i naravno, to mi je smetalo. Jedva sam čekala preseliti se negdje drugdje pod uvjetom da budem blizu svim članovima svoje obitelji. Otkad smo se preselili mogu ih viđati svaki dan. Dok sam bila u Zagrebu, viđala sam ih samo za praznike i to mi nije bilo baš drago jer sam voljela provoditi vrijeme s njima. U Puli sam upoznala i nove prijatelje koji su uvijek tu za mene. Došla sam u odličan razred i sretna sam u njemu.
Baka s mamine strane, umrla je prije nekoliko mjeseci i užasno mi nedostaje jer se uvijek brinula za mene i zahvalna sam joj na tome.
Bitno je da sam upoznala obitelj koja me prihvatila. Sretna sam zbog toga što sad znam da svoje djetinjstvo neću provesti bez obitelji.

Danijela Perković

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori