Čudesna zavičajna priča
O mojemu kraju ima mnogo priča i legendi, sve koje sam dosad čuo zanimljive su, ali legenda o Vidovu vrelu najviše mi se sviđa.
Kraj izvora koji se zove Vilin točak, nalazi se Vidovo vrelo. Legenda kaže kako je jednom davno živjela baba Stojka koja je imala mnogo djece. Živjeli su zajedno u slozi, međusobno se poštivahu, a onda je žena jednog njezinoga sina, zbog ljubomore i poganoga jezika, unijela svađu i nemir u kuću. Baba Stojka je uspješno rješavala sve probleme, ali sa snahom ne mogaše naći zajednički jezik te ju je urekla pa je ova oslijepjela. Nesretna snaha tražila je pomoć sa svih strana, ali ništa joj nije moglo vratiti vid. Jedne noći, u snu, neki glas joj je rekao da će progledati tek kada se umije u Vidovu vrelu. Nitko nije znao gdje se to vrelo nalazi pa ga snaha i ukućani krenuše tražiti. U svojoj potrazi naiđoše na prosjaka koji im pokaza vrelo. Snaha se umila tom vodom i gle čuda! Odmah je progledala. Bilo je to uoči Vidovdana.
Glas o Vidovu vrelu pročuo se daleko. Posjećuju ga ljudi, osobito na Vidovdan, okupljaju se oko nj i čekaju ponoć da voda počne izvirati te se njome umivaju da bi, prema legendi, bili dobroga vida.
Posjetio sam ga i ja i stojeći na ovome mjestu, sretan sam što ću ovu priču pripovijedati svojoj djeci i unucima. Time će se prenositi s koljena na koljeno i trajati vječno, kako priča, tako, nadam se, i moje selo.
Stefan Kosanović, 7.r
OŠ Katarine Zrinski, Krnjak
Mentor: Tatjana Franjković
