Cijeli je svijet tvoj dom
Zavičaj i domovina dva su naizgled potpuno obična pojma koja svakodnevno izgovaramo, ne obraćajući previše pozornosti na samo njihovo značenje i težinu. Ali, možemo se i malo dublje zapitati što zavičaj i domovina zapravo znače jednome malome prolaznom čovjeku i može li bez njih opstati.
Ono što sigurno odmah možemo reći jest da zavičaj i domovina imaju važnu ulogu u životu i oblikovanju svakoga od nas. Prihvatili mi to ili ne, u nama je zauvijek pohranjen barem mali djelić onoga kraja iz kojega dolazimo. Još sigurnije mogu reći da je taj kraj za mene mali poluotok na sjeveru Jadrana, poznatiji kao Istra. Iako mala i gotovo nevidljiva na svjetskoj karti, Istra zasigurno ima veliku ulogu u životima njenih mještana, čak i samo njenih posjetitelja jer tko god prođe ovim malenim krajem, zauvijek nosi jedan njegov dio sa sobom. Istra je najčešće prepoznata kao kraj koji ima lijepe plaže, odličnu hranu, vino i bezbroj očuvanih prirodnih ljepota. Postoje mnogi njeni simboli: Eufrazijeva bazilika u Poreču, pulski Amfiteatar, Pazinska jama ili možda Motovunska šuma. To su istarske znamenitosti bez kojih Istra ne bi bila ono što danas jest, a to je zavičaj bogat kulturom, poviješću i neotkrivenim blagom. To je ono po čemu svi prepoznajemo Istru. No, postoje neke stvari u ovome malome kraju koje se ne mogu samo pročitati ili istražiti, već one dolaze iz srca onih koji ovdje žive. Ako pitate osobu koja je u Istri već duže vrijeme pronašla svoj zaklon i dom, koji je najvažniji simbol Istre, zasigurno vam neće nabrojiti ove najpoznatije simbole, već će najčešće reći da su za nju najvažniji simboli Istre – njena različitost i snaga. Kada bih morala reći bez čega moj kraj ne bi bio isti, odgovor bi zasigurno činili specifična ljubav, snaga, zajedništvo i tradicija kojima je ovaj mali poluotok bogat. Opće je poznato da je Istra „dom“ različitih nacija, kultura i vjera, i baš takva, puna različitosti, funkcionira kao jedno. Čak i oni koji su u Istri naknadno pronašli svoj dom, govore kako se u Istri nikada nisu osjećali kao da su udaljeni od kuće, već da su dolaskom u Istru bogatiji za još jedan dom. Kada prolazite Istrom, nije rijetkost vidjeti kako se druže i stari i mladi, bez obzira na bilo kakve podjele koje nam svijet nameće, i upravo bih to izdvojila kao najljepši simbol moga kraja, koji bi ujedno trebao biti simbol svakoga mjesta na svijetu koje ljudi nazivaju domom.
Jedna narodna poslovica kaže kako možeš kupiti kuću, ali ne i dom. Upravo u tome leži bit zavičaja i ljubavi prema njemu. Zavičaj nam daje osjećaj pripadnosti, ljubavi i snage, što je ujedno temelj naše osobnosti i načina ophođenja prema drugim nacijama, kulturama i vjerama. Od onoga trenutka kada prihvatimo i počnemo cijeniti i voljeti svoje, moći ćemo poštovati tuđe, a to nam, pak, otkriva čitav niz novih prozora i pogleda na svijet kojih ni sami nismo svjesni. Onda kada upoznaš svoj zavičaj i nosiš ga u srcu – cijeli svijet postaje tvojim domom.
Sara Martinović, 2. r.
Pazinski kolegij-klasična gimnazija Pazin, s pravom javnosti
