Antonio Lučić: Archie i vilenjaci
Pas Archie je zlatni retriver zlatno žute dlake, srednje veličine te jako umiljat i razigran pas. Jednostavno kada ga vidite, odmah vam se zavuče pod kožu, sva djeca u kraju su se voljela igrati s njim i obožavala su ga. Ali nažalost Archie nije imao sretan život jer je bio zlostavljan od strane vlasnika koji ga je izgladnjivao, tukao te ga izbacivao na ulicu. Kad je bio izbačen na ulicu, dječak Martin ga je uzeo k sebi, ali ni on ga nije
mogao zadržati kod sebe jer je već imao jednog psa. Većinu svog života provodio je lutajući ulicama sela napušten i tužan te gladan i žedan.
Dok je spavao kraj drveta obližnje šume iscrpljen i na rubu snaga opazili su ga šumski vilenjaci koji su ga uz pomoć vilenjačke družine prenijeli do svojeg skloništa kako bi mu pomogli. Svaki član vilenjačke družine imao je svoj zadatak te su svi užurbano obavljali svoje zadatke kako bi Archija što prije vratili u život. Nakon nekoliko minuta Archie se probudio i bio je uz svoje prijatelje vilenjake. Uplašen zbog vilenjaka za koje
je mislio da mu žele nauditi, počeo je bježati po šumi gdje je bio na meti lovaca koji su ga htjeli ubiti. Pokušavao se izbaviti iz zamke, ali nije uspio, kad su stigli lovci znao je što ga čeka, iz njegovog smeđeg oka potekla je suza. I kad je lovac uperio pušku u njega vilenjaci su ga spasili, oteli su pušku iz ruku lovca, izbavili ga iz zamke te otjerali lovce.
Archie je tad shvatio da su vilenjaci zapravo njegovi spasitelji i da mu samo žele pomoći. Bio je presretan kad je vidio da je na slobodi, od sreće je lajao na sav glas, skakao te lepršavo mahao svojim repom. Archie i vilenjaci su postali dobri prijatelji. Vilenjaci su ga učili svojim vještinama kako bi mogao postati jedan od njih.
U trenutku kad je mislio da više nema nade za njega, iscrpljen i na rubu snage mislio je da će umrijeti i da je to njegov kraj. Opazili su ga vilenjaci i spasili ga, te mu podarili novu priliku za bolji i sretniji život daleko od vlasnika koji ga je zlostavljao.
Archie je napokon živio život dostojan psa sa svojom vilenjačkom družinom, sa svojim prijateljima. Vilenjaci su ga uveseljavali svaki novi dan, vladali su šumom te pomagali drugim životinjama koje su se našle u nevolji. Ova mala priča podsjeća nas na to da dobro uvijek pobjeđuje zlo.
Antonio Lučić, Stari Jankovci
