Anamarija Červar: Čarolija
Dok sam spavala, probudio me golub. Tada mi je ispričao kako je Kay u Laponiji. To je čula i mala razbojnica, koja mi je dala sobu, toplu odjeću i hranu. Toliko sam bila sretna da sam zaplakala od sreće. Tada je sob jurio do Laponije kada se odjednom na nebu ispred mene ukazala jedna predivna zlatna loptica. Letjela je nebom. Kada mi je stala iznad glave, jako je bljesnula, i, odjednom moj sob i ja pojavili smo se usred Pule.
Pored mene pojavila se jedna djevojčica. Njezino ime bilo je Anamarija, koliko znam. Djevojčica se vozila romobilom, sve dok nije stala i razrogačenih očiju se divila sobu, meni i zlatnoj loptici koja je letjela na nebu. Došla je pred mene i iznenađeno me upitala “Kako se zoveš?”.
Rekla sam joj da ne znam. Vjerojatno sam zbog one zlatne loptice izgubila pamćenje. Upitala me “Gdje živiš?”, a ja sam joj rekla da ne znam. Upitala me zašto sam tako zabundana, i zašto sjedim na sobu. Rekla sam da je jaka zima, i da moram u Laponiju, rekla sam joj i da u Laponiji vlada vječni snijeg, pa moram biti dobro odjevena. Rekla je “Ali ljeto je!”, i nakon toga je upitala “A koga ti to tražiš?”. Nisam znala, jedino sam znala da tražim nekog. Toga trenutka pogledala sam ružu u njezinoj kosi! To me podsjetilo na Kaya! Ona je glasno povikala “Pa ti si Gerda, iz lektire Snježna kraljica!”, “Imaš pravo!”, viknula sam. Duže vrijeme smo razmišljale, a zlatna loptica i dalje je letjela nebom sve dok čudnovato nije zastala pred mojom nogom.
Anamarija je dobila odličnu ideju. Uzela je lopticu i čekala da se nešto dogodi, i tako samo nekoliko sekundi kasnije, iz neba je pala jedna debela knjiga, koja je ukupno imala tristo stranica. Uzele smo knjigu i pokušale smo ju prolistati, ali nam je ona sama od sebe pokazala jednu stranicu na kojoj je pisalo: ČAROLIJA VRAĆANJA LIKA IZ LEKTIRE NATRAG U SVOJU LEKTIRU. Tada smo znale što treba napraviti! Ispod tog naslova pisale su čarobne riječi koje smo morale reći ako želimo da se vratim natrag u svoju lektiru! Riječi su bile jako čudne! Prije nego što sam otišla, Anamarija mi je dala svoj cvjetić iz kose i zaželjela mi da natrag vratim svoga prijatelja Kaya. Pozdravile smo se. Sjela sam na soba, izrekla čarobne riječi i vratila se u svoju priču.
Anamarija Červar, Pula
