Adrian Benčić: Put ka gradu

U selu iza grada

s malo kuća i ograda.

Joj! poviče dječak sa sela,

sav mu je kupus svinja pojela.

 

Ali nije ljut jer na brdu su

skrivajući se u hladu,

njegovi roditelji planirali

izlet ka gradu.

 

Oduvijek je želio otići u grad,

a baš tamo ide sad.

 

Hura!

Jupi!

poviče dječak te nabaci

jedan veliki smiješak.

 

Uh, kakva sreća i veselje,

za put u gradsku ljepotu i izobilje,

tako nešto nikada vidio nije.

 

Još je jučer ganjao svinje u blatu,

radosno poviče: nikada više neću

morati saditi salatu!

 

Onda vrijeme dođe

da dječak

u grad pođe, do grada zajedno kreću

i odjednom više ne hodaju po cvijeću.

 

Svugdje buka i zagađen zrak,

niti jedan ne cvjeta mak. Ah!

Isprva bi ovom putu rekao da

ali sada kaže ne!

”Zar vrijedi biti usred gadosti te?

Jesam li pogriješio što u gradu ne živim?

Možda i jesam, no svojoj se odlučnosti divim!”

 

Adrian Benčić, Pula