Nikola Kuzmanović: Pustinja na nebu
Mali princ nalazio se u pustinji. Danima nije vidio nijednog čovjeka, pticu, niti svoju ružu na ovom planetu. Odjednom, iz daljine primijetio je nekoga kako mu se približava. Počeo je trčati prema toj osobi i ubrzo ugledao djevojčicu s maramom na glavi. ‘Bok, ja sam Parvana,’ predstavila se djevojčica. Mali princ nije ništa odgovorio, već ju je samo slušao dok je pričala. ‘Izgubila sam se na putu do Pakistana. Hodam danima i jako sam žedna.’
Mali princ nije htio razgovarati s Parvanom. Rekao joj je bezdušno da ona nije njegova ruža. Parvana se uvrijedila i počela odlaziti, ali Mali princ se predomislio i nije želio ostati sam. Pitao ju je može li mu pomoći pronaći njegovu ružu, na što je Parvana pristala. Zajedno su se vratili na njegov planet, asteroid B-612, gdje je ruža u početku bila suzdržana, ali je nakon nekog vremena počela pokazivati interes za Parvanu koja ju je zalijevala vodom. Ruža se počela otvarati i rasti.
Dok su Mali princ i Parvana sjedili uz ružu, Parvana joj je ispričala svoje priče o putovanju i izazovima kroz koje je prošla. Spomenula je i opasnosti iz svoje domovine Afganistana, govoreći kako je morala otići zbog ljudi koji žele vladati nasiljem. Mali princ je shvatio koliko je Parvana hrabra i odlučna.
Sljedeći dan, ruža je izgledala kao da će uvenuti. Mali princ i Parvana pokušavali su ju zalijevati i ohrabrivati, no ruža je i dalje bila sve slabija. Na kraju, shvatili su da će ruža morati ostati na planetu, dok će Parvana nastaviti svoje putovanje.
Mali princ i Parvana oprostili su se od ruže, koja je na kraju pustila posljednji cvijet prije nego što se osušila. Parvana je nastavila hodati kroz pustinju, znajući da će njezin put možda još dugo trajati, ali da nosi sa sobom nova prijateljstva i lekcije.
Nikola Kuzmanović
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić
