Marija Anđela Marić: Mali princ u stihu

Prije šest godina čudo se dogodilo,
o tome se nije niti zborilo
U pustinji Sahari avion mi se sruši,
sami pijesak, nema vode i strah me guši.

U polusnu me je tada pronašao,
s neobičnim glasićem mi se obraćao.
Prvi put tad ugledah Maloga Princa,
izgledom sasvim obična klinca.

Trebalo mi je da shvatim odakle je došao,
put ka zemlji dakako ga je koštao.
Mnogo mi je pričao o planetu svom,
volio sam slušati o tom.

Ruži se svojoj radovao,
zbog nje je i jadikovao.
Ona bijaše uzrok njegova odlaska,
pamtite, važna je to opaska.

Na prvi planet se zaputio,
što ga je čekalo nije slutio.
Planetu tom kralj je bio sklon,
premda je bio tašt on.

Kao podanika kralj ga je vidio,
dječaku se odmah nije svidio.
Na drugi se planet zatim pošao,
suprotno smjeru odakle je došao.

Umišljen ga je dočekao tamo,
a Mali Princ nije znao kamo.
Samohvalisanjem ga je spopao,
niti on mu se nije dopao.

Na trećem planetu usrećio se nije,
susrećući nekoga koji stalno pije.
Četvrti planet nije bio bolji,
poslovnom čovjeku ništa nije po volji.

Peti je pak sićušan bio,
premda imao ono što je htio.
Nažigač ondje srcu mu je mio,
iako je stalno nad svjetiljkama bdio.

Šesti je planet prostranošću blistao,
čak je i zemljopisca imao.
Zemlja je potom došla na red,
planet mu se svidio naizgled.

Dječakova znatiželja zmiji se dopala,
odmah ga je zato spopala.
Na putu je sreo i bijedan cvjetić,
zbog karavana je od njega ostao samo dijelić.

Tamošnje ruže na njegovu su podsjećale,
ali za njega ništa nisu osjećale.
Njegova je ruža bila samo jedna,
i njemu mnogo vrijedna.

Za prijateljicu je uzeo lisicu,
pripitomio ju je kao ljubimicu.
No i od nje je morao poći,
pitao se kako će moći.

Vratimo se na trenutak kada me je spasio,
pokazao se prijateljem i nije me odbacio.
U potrazi za odgovorima je došao,
jednako brzo je i pošao.

Svemu lijepomu ipak dođe kraj,
morao se vratiti u svoj mali raj.
U mojem će sjećanju zauvijek ostati,
za život pouka – postati.

Marija Andjela Marić

OŠ Šijana Pula

Mentor: Vladimir Papić